Odrastao sam u Gelderlandu, u standardnoj novoizgrađenoj četvrti iz 1980-ih. Volim boje, latte macchiato, dobru hranu, pisanje i sedamdesete. Nakon studija u Utrechtu i male godine u Curaçau, vratio sam se u rodno mjesto. Imam puno plaćenih poslova u svom životopisu i svi imaju jednu zajedničku stvar: nisam se tamo dugo zadržao…

Tijekom studentskih godina dopušteno mi je da rodim svoje starije dijete. Najljepša cimerica u studentskoj kući! Njegova sestra ga je slijedila nekoliko godina kasnije, ali smo se njihov otac i ja razdvojili dok je ona još bila beba. Uslijedilo je intenzivno vrijeme preseljenja, restrukturiranja duga i rekonstrukcije. Pa ipak, najteže godine donijele su sa sobom najbolje uspomene: U najtežim trenucima sam u sebi naišao na kreativnost koju sam zavolio. Proveli smo u praksu pločicu mudrosti ‘Tko malog ne časti…’ i ‘Veslaj na vesla imaš’ ​​sa zlatnim rubovima! Razmišljanje i uživanje u malim stvarima postalo je lijep stil života.
Sada imam 3 sretnika, sada 19, 13 i 6 godina, koji me vode sa sobom u svoje avanture.

Od tada do sada, moja me avantura odvela kroz zaobilaznice i zaokrete do mjesta gdje sam sada: u stanu od 65 četvornih metara s 3 djece od 2 oca, sada na putu s Willemom i djecom u naš vječni dom u Hrvatska sa stanjem od 0 € na štednom računu.

Što mi je taj put donio? Uvidi. Svi. Puno. Uvidi. U sebi, u mnogo načina života s malim budžetom, u željama za čistim i iskrenim životom, u ljubavnom suživotu.

A onda je prije nekoliko godina svijet zaglavio kod kuće. Umjesto da svi letimo u strop u tako maloj kući, otišli smo u šumu oko našeg sela. Odjednom je majka priroda postala naš dom više nego ikada. Ovo novo životno okruženje potaknulo je našu znatiželju i počeli smo tražiti nove činjenice. Tijekom te potrage otkrivali smo sve više onoga što je izgubljeno u vještinama i znanjima u malom broju generacija u našoj zemlji. Uzgajajte vlastitu hranu u vrtu, čuvajte vlastitu hranu i ljeti pripremajte zimnicu. U vremenima obilja gledajte unaprijed u vremena nestašice.

Čini se da smo u kratkom vremenu postali ovisni o samoposlugama i gotovim proizvodima: malo tko sad žvače komadić vrbove kore kad ga boli glava, većina vadi paracetamol iz drogerije na uglu. Ako nema svježih mahuna, rješenje je posuda koju plaćamo na blagajni, jer nemamo pune police vlastitog uroda, svježe konzerviranog. A kako to zapravo funkcionira, konzerviranje i čuvanje vlastite hrane u staklenkama? Rodila se želja za novom neovisnošću.
U ovom postu pišem o tome kako smo na kraju počeli putovati između našeg seoskog vrta u Gelderlandu i stranog imanja.

Na ovoj web stranici moja ljubav prema pisanju dolazi zajedno sa mojom željom da podijelim sve što znam i imam s drugima: od Economy Spacious Livinga i recepta za prirodni deterdžent do čak i mogućnosti koje nudi naše mjesto na drugom kraju Europe.
Naše putovanje otkrivanja tek je počelo i još uvijek ima toliko toga novog za naučiti! Od 2024. organizirat ćemo radionice na koje pozivamo ljude da nam govore o onome što znaju. Što kažete na fermentaciju, kiseljenje, pravljenje kruha od kiselog tijesta ili pletenje košara? Prijavite se i obavijestit ćemo vas o rasporedu; tko zna, možda bude nešto zanimljivo pa nam se pridružite u Nizozemskoj ili Hrvatskoj!